Polazak u prvi razred osnovne škole velik je događaj za cijelu obitelj: u prvom redu za budućeg đaka, ali i njegove roditelje te članove šire obitelji. Na neki je način to prvi veliki korak na putu k zrelosti, onaj u kojem se potvrđuje sav trud, ali i pažnja i ljubav koji su do tog trenutka uloženi u odgoj djeteta. Dijete se mora prilagoditi novim pravilima ponašanja; sjediti na jednom mjestu duže vrijeme, pratiti aktivnost do kraja, doći na početak nastave, a njegova sposobnost učenja i izvršavanja zadataka stalno se procjenjuju. Također, to je prva provjera djetetovih socijalnih, emocionalnih, intelektualnih i drugih sposobnosti.
Kako bi dijete moglo udovoljiti novim zahtjevima, ono treba biti psihofizički zrelo za polazak u školu. Drugim riječima, ako je dijete doseglo optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija, veća je vjerojatnost da će ono biti uspješno u svladavanju propisanog nastavnog plana i programa. Kronološka dob kao jedini kriterij uspješnog starta đaka-prvaka pokazao se nedovoljno pouzdanim. Pored razvijenih intelektualnih sposobnosti: pamćenja, rezoniranja i koncentracije, potrebno je da posjeduje neke vještine i znanja, a također i određeni stupanj socio-emocionalne zrelosti.
Kada sam krenula pisati ovaj članak, ideja je bila pobrojati vještine koje dijete mora imati kako bi uspješno krenulo u svijet školskih obaveza. No, pišući o tim vještinama, sama od sebe nametnula mi se vječita dvojba roditelja koji imaju dijete kojem je predložena odgoda za upisom u prvi razred. Kako su sada u tijeku testiranja i upisi u prvi razred, pitanje oko odgode upisa i roditeljsko jako odupiranje istom, postalo je temom mog prvog članka.
Nema potrebe pripremati dijete za samo testiranje, odnosno pregled u školi. Pregled služi tome da se utvrdi koliko je dijete spremno za školu i važno je da i stručni tim škole i roditelji dobiju točne povratne informacije kako bi znali što mogu očekivati i na čemu još eventualno treba raditi s djetetom.
U svojih deset godina iskustva u radu s djecom koja imaju teškoće iz spektra jezika i/ili govora, više puta mi se dogodilo negodovanje roditelja kada bih predložila odgodu upisa u prvi razred, iako bi se uvijek kasnije pokazalo kako je to bila najbolja odluka za djetetov napredak i uspjeh u školi. Roditelji često i odbijaju prijedlog za odgodom upisa djeteta u prvi razred. Razlozi za prijedlog odgode upisa mogu biti sugerirani od strane stručnjaka koji je procijenio da dijete prema sposobnostima nije spreman za polazak u školu i za sve promjene koje ga očekuju.
Ukoliko roditelj odbije takav prijedlog i upiše dijete u prvi razred, mora biti spreman na to da će dijete gotovo sigurno imati određene poteškoće sa savladavanjem svih obaveza koje ga očekuju. Jedan od primjera jest da logoped obavi testiranja svih predvještina koje su potrebne za razvoj čitanja i pisanja te utvrdi da primjerice, grafomotorika i sposobnost prepoznavanja glasova u riječima nisu razvijene u skladu s dobi, psiholog utvrdi da pažnja i koncentracija također nisu primjerene za dob a roditelj svejedno odluči upisati dijete u prvi razred, jer će, „sve to s vremenom doći na svoje“, ili da će „biti pretužan jer svi njegovi vršnjaci kreću u školu, pa će njihovo dijete biti tužno ako ostane u vrtiću“.
Objašnjenje zašto je odgoda polaska u školu odlična u slučaju da nisu razvijene sve predvještine koje dokazano moraju biti prisutne kod djece koja kreću u prvi razred, slijedi u nastavku.
Počnimo s primjerom gradnje kuće. Svi znamo da temelji kuće moraju biti čvrsti i stabilni kako bismo na te temelje mogli nadograditi kat, dva, tri ili više. Ukoliko su temelji slabi, kuća će se u najmanju ruku lelujati i na najslabijem vjetriću koji bi mogao zapuhati. Ukoliko bi došlo do jačeg vjetra ili potresa, kuća bi se urušila. Isto tako, djeca s razlogom moraju ovladati određenim vještinama prije polaska u školu kako bi s lakoćom mogli nadograđivati znanje, i usvajati program koji je propisan.
Kako bih bila potpuno jasna, djeca NE trebaju znati čitati ni pisati prije polaska u školu. S time će se složiti i većina učiteljica u prvim razredima, jer je tada dijete spremno za usvajanje čitanja i pisanja kao prazno platno, a nije naviklo pisati na „svoj“ način, koji je često pogrešan pa je potrebno više vremena kako bi se taj pogrešan način ispravio. Ono što moraju znati jest prepoznavati napisana slova, no ne trebaju ih znati pisati. Grafomotorika (ili sposobnost kontrole pokreta olovkom) je važnija od samog pisanja slova. Mora biti primjerena za dob. To roditelji mogu primijetiti u crtanju i bojanju – može li dijete povući ravnu liniju, kružnu liniju ili precrtati neki zadani lik.
Ukoliko djeca prije polaska u školu ne ovladaju, primjerice, vještinama glasovne analize i sinteze (rastavljanja riječi na glasove i sastavljanje glasova u riječima), bit će im teško prvo slovkati kod čitanja i tako sastavljati riječi, a kasnije i automatizirati čitanje. Ukoliko ne automatiziraju čitanje, teško da će moći razumjeti pročitano, a samo tako možemo učiti i naučiti. Kada dijete kod kojeg je prepoznata određena teškoća dobije odgodu, time dijete dobije godinu dana kako bi napravilo prave, čvrste temelje za vlastitu kućicu znanja.
Kada roditelj objašnjava da će dijete biti tužno ako ne bude išlo sa svojim prijateljima u školu, treba zamisliti i drugu stranu medalje. Koliko li će to isto dijete biti tužno ako bude najsporiji u pisanju, čitanju? Koliko će neuspjeh u prvim godinama i prvim iskustvima sa školskim zahtjevima ostaviti traga na samopouzdanju djeteta? Koliko će to nisko samopouzdanje utjecati na kompletan pristup djeteta školi, vršnjacima, obavezama? Uvijek objasnim roditeljima da u slučaju da ipak upišu dijete, moraju biti spremni duže i više sjediti sa svojim djetetom kako bi „nadoknadili“ sve ono što će neka djeca odraditi bez napora. To će u prvim razredima možda i biti moguće i nadoknadivo, no prave posljedice toga vidjet će se u višim razredima, kada zahtjevi i školske obaveze budu veće, a temelji kućice na kojoj sada stoji već više katova, slabi i drhtavi.
No, nakon svih činjenica koje sam navela kao razlog ZA odgodom upisa, postoji i dio koji nije tako jednostavan, niti lijep, niti ga itko želi javno reći a zbog kojeg često roditelji upisuju dijete u školu bez obzira na psihofizički status. Vrtići nisu obavezni niti besplatni. Škola jest. Postoje roditelji koji imaju višečlanu obitelj, više djece koja moraju ići u vrtić i/ili školu, što je financijski veliki izdatak. Roditeljima u takvoj situaciji puno je financijski lakše da dijete krene u školu, koju ne moraju plaćati, dok i većina županija financira i/ili sufinancira kupnju knjiga. Stoga, i takve situacije i razloge moramo imati na umu i razumjeti.
Što u slučaju odgode upisa u školu?
Ukoliko stručnjak koji je obavio kompletnu i sveobuhvatnu dijagnostiku djetetovog psihofizičkog razvoja, utvrdi da postoji teškoća koja bi dijete mogla spriječiti u postizanju najboljeg uspjeha u budućem školovanju, potrebno je u tih godinu dana odgode intenzivno vježbati kako bi se te teškoće prevladale. Unatrag nekoliko godina postoji sve više kvalitetnih materijala prilagođenih za naš jezik. Napravljeni su s ciljem uvježbavanja predvještina čitanja i pisanja, a njihovo korištenje bit će kvalitetne cigle za čvrstu, veliku kuću znanja.